Kriterijume za razgraničenje ovih ugovora predviđa Zakon o obligacionim odnosima1, kao i Konvencija Ujedinjenih nacija o međunarodnoj prodaji robe2, dok Zakon o osnovama svojinsko-pravnih odnosa3 reguliše pitanje ko postaje vlasnik stvari koje su izrađene radom poslenika. Međutim, postoje ugovori kod kojih se jedna strana obavezuje na izvršenje određenog rada koji za posledicu ima i nastanak određene stvari (slika, alat, uređaji, mašine, objekti, postrojenja i sl.), pa se postavlja pitanje da li je kod takvih ugovora reč o ugovoru o delu, jer pretežni element ugovora čini obaveza činjenja ili, pak, o ugovoru o prodaji, jer ugovor za krajnju posledicu ima predaju i prenos prava svojine na tako nastaloj stvari. Osnovne pojavne oblike ugovora o prodaji i ugovora o delu nije teško razlikovati, pogotovo ako je reč o ugovoru gde se jedna strana obavezuje isključivo na činjenje u vidu fizičke ili intelektualne radnje (zanatski radovi, davanje saveta, opravka stvari i sl.).
0 Comments
Leave a Reply. |